
Što je to u tijestu napoletane da je čini najboljom pizzom na svijetu? Odat ćemo vam (skoro) sve tajne!
Korica tanka, lagana, ugodno slana a opet nekako neodoljivo slatka, topi se u ustima. Rub simpatično napuhnut, hrskav a opet neočekivano sočan, zlatan s onim seksi crnim vatrenim pjegicama. Nalik nijednoj drugoj, kad je vidiš, kad je onjušiš, kad u nju zatvorenih očiju zagrizeš, znaš da to može biti samo pizza napoletana. Jedina. Prva, no nikad nadmašena.
Nemoš falit?
Njena tajna? Ugrubo, tajna je u tijestu, a tajna tog tijesta leži u sastojcima i tehnikama pripreme, ali i u vještini, umješnosti i samopouzdanju samog picajola. Zato svaki recept za “pravu napoletanu” uvijek uzmite s rezervom. Svi će vam reći isto: brašno, voda, kvasac, sol, maslinovo ulje i, naizgled, nemoš falit. Ali moš, itekako moš. No neka vas to nikad ne obeshrabri: na kraju dana, bilo kakva pizza u 100% slučajeva je bolja od nikakve pizze, a na pravu, autohtonu, autentičnu, megaturbofantastičnu napoletanu uvijek možete doći kod nas, u Sette Sorelle.
Nula-nula za pobjedu
Vještinu, umješnost i samopouzdanje vam ne možemo dati, ali neke tajne našeg picajola ipak smijemo odati. Za početak, nemojte da vam padne na pamet raditi “alla Napoletanu” s brašnom za kruh jer Vezuv bi mogao proključati od bijesa. Samo i isključivo vam je za koristiti brašno tipa 00. Zero-zero. Ili, u našem slučaju brašno Mulino Caputo Doppio Zero. Ravno iz Napulja jer kad kažemo autentično, mi se s time ne šalimo. Ovo čudesno sporomljeveno brašno zaslužno je za tijesto koje se razvlači tanko, ne kida se i najbolje podnosi brzo pečenje na jakoj vatri. Odnos brašna i vode uvijek je na strogih 30:70, a specijalnost tijesta za pizzu je i maslinovo ulje, pa gledajte da bude vrhunsko jer o njemu ovisi glatkoća, mekoća i diskretna, ali duboka aroma tijesta. Zamijesite, premijesite, strpljivo, do savršene glatkoće – pa zaboravite na sve. Pogledajte “Titanic” ili nešto jer tijesto se sada mora odmoriti na sobnoj temperaturi. Još uplakani nakon filma oblikujte svoje bublice pa se onda i vi fino odmorite, najbolje do preksutra. Ovo je sport za strpljive, a naš pizzaiolo pušta da njegove slasne “balotice” odleže čak 48 sati, čime se ne dobiva samo bolji okus, već i optimalna probavljivost, pa njegova napoletana baš nikad ne pada teško na želudac.
Povuci-potegni
Pa razvucite kako treba, rastegnite koliko treba, pretapkajte gdje treba; ovo se radi s osjećajem, zato volite svoje tijesto kao što je Leonardo di Caprio volio Kate Winslet i ugađajte svim njegovim hirovima. I onda vam još samo treba prava krušna peć ili, još kudikamo bolje, pećnica Opale koju koristi i naš razmaženi pizzaiolo… Što, nemate pećnicu Opale? A šta da vam kažemo, odustanite od svega i rezervirajte svoj stol! No dobro, kad ste već uložili toliki trud, zagrijte svoju ne-Opale pećnicu na najjače i, ako ga imate, zagrijte kamen za pizzu na barem sat vremena pa na njega položite rezultat vaših trodnevnih slatkih muka. Ako ga pak nemate, najbolje bi vam bilo prvo zapeći koru premazanu pelatima – dakako, samo i isključivo pelati od rajčica San Marzano – pa tek onda nadjenuti pizzu i dovršiti je na najjačoj temperaturi. I nikako ne propustite nakapati je maslinovim uljem po vađenju iz pećnice. Najboljim koje imate. Ako ste u njemu macerirali peperoncine, svaka čast, još ste nam draži. I dobar vam tek, ne sumnjamo da ste dobili sjajnu pizzu. Je li to prava napoletana? Vjerojatno ne, ali za nju ćemo se ionako pobrinuti mi, kad god je poželite!
I, jeste li je poželjeli? I mi smo se uželjeli vas, zato rezervirajte svoj stol i uživajte u pravoj, jedinoj i nikad nadmašenoj napoletani!